Zovem se Silvije Pleština i kvizovi su moja strast otkad znam za sebe.

Uvijek me interesirala trivija, nebitni podaci koje sam s lakoćom pamtio i koji bi se u mojoj glavi gomilali u smislenu cjelinu. TV kvizove u djetinjstvu nikad nisam propuštao jer sam volio testirati svoje znanje i pritom vidjeti koliko bih novaca osvojio da nastupam. Moje TV „krštenje“ je bilo kad sam s 19 godina nastupio na kvizu „Tko želi biti milijunaš?“.

U svom prvom i jedinom nastupu pred kamerama osvojio sam 250.000kn zbog čega sam na drugoj godini faksa postao popularan među kolegama, pogotovo kad je trebalo okrenuti rundu. Sad kad gledam, taj nastup je bio prekretnica u mom (kvizaškom) životu i posljedično me doveo do angažmana kao autora pitanja za kviz “Potjera”. Prestao sam odgovarati na pitanja i počeo ih sastavljati te ih do danas napisao preko 15 tisuća. Tu sam, što se kaže, izbrusio zanat i naučio kako domišljato formulirati pitanje, upakirati neki suhoparan podatak i učiniti ga zanimljvim gledateljima.

Paralelno s bavljenjem kvizovima, radio sam i u marketinškoj agenciji u kojoj sam vodio oglašivačke kampanje za klijente. Tijekom rada u agenciji usavršio sam komunikacijske i prezentacijske vještine pa se tako rodila ideja o kvizu kao team buildingu za zaposlenike. Koncept je bio nov i upravo sam tu vidio priliku da budem prvi. Vjerovao sam u svoj proizvod, odnosno kako ga plasirati i prezentirati te nakon analize tržišta zaključio kako ideja ima veliki potencijal. Iz želje da populariziram znanje i promoviram kviz kao vrstu kvalitetne i ispunjujuće zabave, proizašla je ideja da tvrtkama ponudim drugačiju vrstu animacije odnosno kviz kao team building aktivnost.

I tako, malo po malo, pub kviz angažmani i team buildinzi krenuli su se nizati. Tome su pripomogli nastup na Milijunašu, angažman na Potjeri i, možda najvažnije, to što sam na svom Instagram profilu prvi krenuo s kvizovima i tako zadobio prepoznatljivost na društvenim mrežama.

Danas sam sretan što sam od kviza napravio profesiju, a od strasti posao.